NAJSTARIJA OBITELJSKA IMENA

Vrlo su rijetke vijesti iz Cvetkovića iz druge polovice 15. vijeka. Godine 1458. spominje se u popisu desetina Petar Bibašić. Godine 1459. spominje se Braje Jakovčić.

Martin Frankopan umro je 1479. godine. Kralj Matija, koji je međutim postao gospodarom Okića, darovao je grad žu­panu komorskih solana Ivanu Hrovatu. Godine 1493. prodao je taj Horvat Okić za 6.000 zlatnih forinti gjurskom biskupu i kraljevom kancelaru Tomi Bakaču. Cvetkovićanci su se s pravom počeli pobojavati za svoje pravice. Zato su oni 1497. godine poslali ravno pred lice Ivana Korvina, hercega i bana, svoje zastupnike Šimuna Balšića i Stjepana sina Tončeva, koji su izjavili, da oni izravno spadaju pod vlast banovu i da nisu nikako kmetovi grada Okića. Ban Ivan Korvin potvrdio je stoga njihove stare pravice.

Koncem 15. vijeka dolaze u Cvetkoviću općenito u porabu obiteljska imena. Tako se spominju: Balšić, Bazević, Bibašić, Belohalić, Braječić, Ciganić, Čerković, Dimnaković, Dimitrijević, (Domitrovič), Dikšić, Grgeč, Durđević, Hršić, Jerhovič, Juršić, Klopović, Lončar, Loparić, Marković, Pavleković, Petrić, Plavečić, Prebečić, Punec, Videcić, Vitković. Godine 1500. spominje se Vrban Cvetković.

Nakon bana Ivana Korvina, koji je umro u Krapini, stekli su Cvetkovićanci zaštitnika u osobi kardinala i carigradskoga patrijarhe (naslovnog katoličkog ili latinskog) Tome Bakača-Erdody. On ih je morao bez prestanka zaštićivati protiv Jastrebarčana, koji nikako nisu dali mira Cvetkoviću. Postavilo se i pitanje o plemstvu i slobodama Turopoljaca, koje je ugnjetavao Đuro markgrof Brandenburški, gospodar Medvedgrada i Lukavca, preslušano je 428 svjedoka. Među njima nalazi se i 48 plemića iz Cvetkovića. Njihova porodi­čna imena su ova: Punetić, Dimnjaković, Pečkarić, Stepanić, Gibašić, Sušević, Belohalić, Maločin, Geršić, Pavlaković, Ciganić, Lončar, Đurđević, Dikšić, Klopović, Martinković, Snidar, Marković, Farkečić, Kerk, Plavečić, Malović, Blažević, Heršič, Juršić, Kvazlević, Milić. U ispravi od 6. li­stopada 1542. spominje se po prvi put obiteljsko ime "Stefka Bakšića". U ispravi od 28. prosinca 1542. spominje se da je prisegu u jednoj parnici dao (položio) "Stjepan Bakšić iz Pribića".